„Daj mi da uvijek iznova izgubim i nalazim mir, koji mi je neophodan, i težak, i tuđ.“ (V.Parun)

 Vesna Parun pripada među najpoznatije suvremene hrvatske pjesnike. Ona je i najistaknutija hrvatska pjesnikinja druge polovice 20. stoljeća. To mjesto u hrvatskoj književnosti zauzela je zahvaljujući raskošnosti pjesničkog izraza, bogatstvu tema i motiva i stvaralačkoj plodnosti. Poezija je prava domena Vesne Parun, no već je poslije druge knjige pjesama počela pisati prozu i drame.

Dobitinica je brojnih značajnih književnih nagrada, a 2009. je dobila svoju mramornu zvijezdu na opatijskoj šetnici Slatini.

Vesna Parun na današnji bi dan napunila devedeset godina.

 

TI KOJA IMAŠ RUKE NEVINIJE OD MOJIH

...Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,

budi blaga njegovu snu

koji je ostao bezazlen.

Ali mi dopusti da vidim

njegovo lice dok na njega budu

silazile nepoznate godine.

 

I reci mi katkad nešto o njemu,

da ne moram pitati strance

koji mi se čude, i susjede

koji žale moju strpljivost.

 

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,

ostani kraj njegova uzglavlja

i budi blaga njegovu snu.

                                         (Vesna Parun)